Pitam se…
Šta bismo uradili k
ada bi nas Poslanik, a.s., došao posjetiti na nekoliko dana i to iznenada i neočekivano? Zanima me šta bismo tada uradili? Znam, dali bismo mu najljepšu sobu što imamo i počastili ga najljepšim jelom i pićem. Bili bismo presretni što je mubarek Musafir baš u našoj kući i što mu možemo hizmetiti.
Pitam se, i unatoč svemu ovome, bojim se. Bojim se da li bismo ga dočekali na vratima kada bismo vidjeli da ide prema našoj kući!
Šta bismo uradili prije nego bismo mu i:”Bujrum ja Resulallah”, rekli – prije nego bismo raširenih ruku rekli:”Dobro nam došao”. Pitam se šta bismo uradili prije toga? Da li bismo sakrili novine koje imamo i umjesto njih Kur'an stavili na stol? Da li bismo televizor ostavili upaljen ili bismo ga na brzinu nečim pokrili ili možda, odnijeli u podrum kao da ne postoji? Da li bismo, nadajući se da nurli Musafir nije čuo, ugasili radio koji slušamo i video od kojeg bismo se samo postidjeli? Da li bismo maknuli CD-ove što smo poredali po komodi i stavili knjige hadisa umjesto njih?
Pitam se…
Da li bismo ovog šerefli Musafira odmah pustili u kuću ili bismo trčkarali okolo sklanjajući sve? Da li bismo ga zamolili da samo malo sačeka?
Pitam se…
Kada bi Poslanik, a.s., htio ostati kod nas, da li bismo se uobičajeno ponašali? Da li bismo se tada budili prije izlaska Sunca ili bismo spavali dulje? Da li bismo uspjeli sakriti uobičajene svađe i galame u porodici?
Pitam se…
Da li bismo namaze, bez ičijeg odbijanja i nećkanja, uspijevali porodično klanjati u džematu? Da li bismo s voljom ustajali na sabah-namaz? Da li bismo svoju djecu koja su haman za udaju i ženidbu uspjeli dići iz kreveta tako rano? Ili bismo dok šerefli Musafir uzima abdest gledali gdje ćemo sakriti petnaestogodišnjeg sina koji nikada na sedždu nije pao? Možda ga poslali kod rodbine tih dana…
Pitam se…
Kako bi našem Musafiru objasnili život koji nam je izmakao kontroli? Da li bismo uzeli novine koje dostavljač donese? Da li bismo te novine čitali pred Musafirom (koji je započeo borbu zato što su židovi vrijeđali ashabovu suprugu?)
Pitam se…
Da li bismo poveli Poslanika, a.s., na mjesta na koja smo tih dana planirali ići? Da li i kako bismo ga odveli u kafić gdje bi nas poslužila naša sedamnaestogodišnja kćerka?
a li bi Poslanik, a.s., satima sjedio s nama na ručku kao što mi imamo običaj?
Razmišljam…
Možda bismo ga rahat i bez straha uveli u kuću. Razmišljam, a kao da vidim kada bi nam Poslanik, a.s., došao na nekoliko dana kako bismo sa njim proveli dan i noć. Da li bismo, kada sin uđe u kuću govoreći:”Ćao” i kćerka koja u miniću izlazi iz auta rekli:“Ja Resulallah, mi nismo krivi za ovo!“
Pitam se…
Šta bi bilo kada bi Poslanik, a.s., sjeo i kada bi nam iznenada došle komšije i prijatelji s kojima se družimo i kada bi čuo naše uobičajene razgovore!?!
Pitam se, kako li bismo se tada ponašali prema dragom Musafiru?
Kada bi Poslanik s nama proveo nekoliko dana da li bismo nastavili uobičajeno da se ponašamo? Da li bismo poslije njegovog odlaska odahnuli?
Da, kada bi Voljeni Poslanik, a.s., došao da s nama provede nekoliko dana, da li bi nam se život okrenuo naopako?
Ili, možda, ne bi?
Ibrahim SADRI
(prijevod: Fadila Bašić-BABAJIĆ)
