“Ovo će biti Poslanik cijelom svijetu. Njega će Allah poslati kao milost svjetovima. Ebu Talib reče: – Odakle to znaš? On odgovori: – Kada ste osmatrali sa Akabe, ne osta ni kamen, ni biljka, ni stablo, da sedždu ne učiniše, a oni sedždu čine samo Poslaniku… Ja sam za njega čuo u našim objavama.”
“Muhammed je samo poslanik, a i prije njega je bilo poslanika. Ako bi on umro ili ubijen bio, zar biste se stopama svojim vratili? Ali Imran 144. Istinu je rekao Allah Uzvišeni!
Zahvala Allahu Svemogućem pripada, Prvom i Posljednjem, Vječno Živom, Onome koji nema početka ni kraja. Salavate na Poslanika donosimo, njegovu porodicu, ashabe, sljedbenike dini-islama i sunneta.
Rebieu-l-evvel, vakat bješe proljeće, ponedjeljnik noć dvanaesta doleće.
Rebiu-l-evvel je, godina 1434. hidžretska godina. Prije 1443 hidžretske godine, u mjesecu rebiu-l-evvelu, na dan dvanesti se rodio posljednji među poslanicima čije je rođenje zaokružilo misiju poslanstva. Naredne 63 godine Poslanikovog života će biti posljednje godine nekog od poslanika da je hodao ovim dunjalukom. Te 63 godine će upotpuniti zid polanstva koji se godinama, od početka postojanja svijeta, zidao.
Kad se rodio prvi poslanik o tome ne postoje podaci, dok o vremenu rođenja posljednjeg među poslanicima se zna. Najodabraniji poslanik, Muhammed, a.s., rođen je u porodici Benu Hašima, u Meki, u zoru dana ponedjeljka, prve godine od događaja sa slonom, odnosno amu-l-fila – Godine slona, ili četrdeset godina poslije vladavine perzijskog kralja Kisara. Taj datum odgovara 20. aprilu 570. godine po kalendaru. Ovaj datum izračunali su veliki učenjak Muhammed Sulejman el-Mensur Fevri i astrološki istraživač Paša Mahmud.
Ibn-Said prenosi da je Resulullahova, a.s., majka rekla: “Kad sam ga rađala, porađala sam uz njega ogromnu svjetlost, od koje su zablistali dvori Šama.” Slično predaju prenosi i imam Ahmed.
Pripovijeda se, također, da su se pri rođenju Muhammeda, a.s., desili neki čudni događaji u svijetu, koji su bili predznaci njegovom poslanstvu.
Kad je Amina donijela na svijet dječaka, pozvala je njegovog djeda Abdul Mutaliba da mu saopći radosnu vijest. On ga sav radostan uze u naručje i odnese u Ka’bu. Tu se pomolio Allahu i zahvalio na unuku, te mu je na tom mjestu dao i ime Muhammed. Zasigurno se zna da ovo ime nije bilo poznato kod Arapa.
Prva žena, koja ga je zadojila poslije majke, bila je Suvejba, štićenica Ebu Leheba, koja je imala muško dojenče s imenom Mesruh. Prije Muhammeda, a.s., dojila je Hamzu, sina Abdul Muttaliba.
Još od samog rođenja ljudi su u Muhammedu, a.s, mogli, zahvaljujući nadnaravnosti nekih detalja iz njegova života, prepoznati Allahovu milost. Poslanikov djed Abdul Mutalib i amidža Ebu Talib, još od ranog djetinjstva su Muhammeda doživljavali kao nesvakidašnje dijete i zbog toga ga voljeli i ponosili se njime.
Jedan zanimljiv slučaj iz djetinjstva Muhammeda, a.s. govori o njegovoj odabranosti. Ibn Asakir je preuzeo hadis od Dželhemet ibn Arefata koji kaže: “Ušao sam u Mekku, bila je suša, pa Kurejšije rekoše: – O Ebu Talibe, osuši nam se dolina, djeca nam trpe od suše, hajde, zalij je. Izađe Ebu Talib sa dječakom, Sunce kao da se pomrači, uskovitlaše se oblaci. Dječak je gledao u nebo. Ebu Talib ga uze i prisloni leđima uz Ka’bu i pokaza prstom na dječaka. Na nebu se desi čudo. Oblaci su nadirali sa svih strana, oluja se digla, a na dolinu se sruči bogata kiša i napoji sve što je trebalo.”
Drugi primjer Allahove milosti očitovane u Resulullahu nalazimo u slučaju njegovog putovanja u Šam sa amidžom Ebu Talibom, prilikom susreta sa svećenikom Behirom. Uzevši dječaka za ruku Behira je rekao: “Ovo će biti Poslanik cijelom svijetu. Njega će Allah poslati kao milost svjetovima. Ebu Talib reče: – Odakle to znaš? On odgovori: – Kada ste osmatrali sa Akabe, ne osta ni kamen, ni biljka, ni stablo, da sedždu ne učiniše, a oni sedždu čine samo Poslaniku… Ja sam za njega čuo u našim objavama.”
Slične mudžize ovima koje su spomenute, pratit će Poslanika cijeli život. Četrdeset godina do poslanstva će, također, biti ispunjeno mudžizama, a u 23 godine poslanstva mudžize će biti izražajnije. I nakon 63 godine života posljednjeg poslanika nestale su i mudžize.
Smrću Muhammeda, a.s., završena je misija poslanstva.
Poslanik, a.s., je bio čovjek kao i svi ostali, umro isto onako kako i ostali ljudi umiru. Allah dž.š., nije podario nikome vječnost na ovome svijetu. Smrt Muhammeda, a.s., je bio najveći musibet koji je mogao snaći muslimane kao ummet, ali i cijelo čovječanstvo. Kada je Poslanik, a.s., preselio na bolji svijet, ashabi su ostali zatečeni, a mnogi od njih su se na trenutke gubili. Enes ibn Malik r.a., je rekao:“Sve se osvijetlilo onoga dana kada je Muhammed, a.s., došao u Medinu, dok je sve potamnilo od onog dana kada je Poslanik, a.s., umro. Nismo kako treba ni prašinu s naših ruku otresli, od ukopa Muhammeda, a.s., a srca su nam se odmah počela mijenjati!”
Smrću Poslanika, a.s., se nije prekinuo samo njegov život, već se smrću Poslanika, a.s., prekida i Objava koja je silazila sa nebesa.
Prva stvar koja je definitivno bila najpogubnija za islam jeste smrt Muhammeda, a.s., a zatim smrt Omera, r.a. Smrću Poslanika je obustavljena dostava i silazak Objave, sa čim se završava i samo poslanstvo. Prvo zlo koje se nakon toga desilo jeste odmetanje arapskih plemena od islama i to je bio prvi udar. Poslije Omerove smrti muslimani su isukali sablje jedni na druge, kada nepravedno strada treći halifa Osman, r.a. Od tada pa do današnjih dana, međumuslimanska sablja se nije uvukla u svoje korice.
Pred svoju smrt, Allahov Poslanik, a.s., je rekao: “Ja sam prvi među vama i ja sam svjedok protiv vas i, tako mi Allaha, evo sada gledam u moj Havd-vrelo. Podareni su mi ključevi riznica zemaljskih i za vas se ne bojim od toga da ćete širk Allahu dž.š. činiti, već se za vas bojim da vas dunjaluk ne obuzme i da zbog njega ne budete ratovali jedni protiv drugih, zbog čega ćete propasti kao što su propali oni prije vas.”
Riječi Poslanika, a.s.: “…već se za vas bojim od toga da vas dunjaluk ne obuzme i da zbog njega ne budete ratovali jedni protivu drugih” – su dokaz istinitosti Muhammedova, a.s., poslanstva kroz historiju islama. Najopasnije što je zadesilo muslimane nakon smrti Poslanika, pa sve do danas, je želja za dunjalukom i prevlasti na njemu. To rivalstvo je uništilo veliku imperiju koja je bila zasnovana na temeljima vjere, bogobojaznosti i požrtvovanja. I dan-danas, rivalstvo i borba za prestižom je otrov koji ubija sve muslimane. I dan-danas rivalstvo i želja da se dokaže koje u pravu među muslimanima je kamen spoticanja na kojem se oni zapliću i troše energiju, i svi pokušavaju dokazati kako su oni ti koji su u pravu i koji slijede sunnet Pejgamberov.
Allaha molimo da ispravni sjedbenici budemo, dobro radimo a lošeg se klonimo, i da nam On bude Miostiv na Danu sudnjem
Amin, ja Rabbel-aemin!
